banner
banner
Duhovne misli

Možda će se netko prepoznati

17.02.2017. | kategorija: IZDVAJAMO
Možda će se netko prepoznati

U današnje vrijeme je zima u selima veoma sumorna, osobito ako je duga i hladna kao što je ovogodišnja. U neka davna vremena život je u selima župe Kraljeve Sutjeske u mjesecima siječnja i veljače bio veoma dinamičan, prožet pjesmom i veseljem. Bilo je to vrijeme svatova ili pjerova. Taj događaj je bio i važna vremenska odrednica tako da su se pojedina zbivanja određivala po pjerovima. Govorilo se uz pjerove, poslije pjerova ili prije pjerova. To je opširno predstavljeno na ovom Portalu i može se pogledati u rubrici vremeplova. Ovom prigodom donosimo nekoliko starih crno-bijelih fotografija koje je u to vrijeme izrađivao David Mikeljević,  jedini fotograf u župi. Možda će se netko prepoznati.

 

mladoženja na konju

Mladoženja nije išao sa svatovima po mladu, već je do Sutjeske išao sam i tu se sastao sa svojom svatovskom družinom.

 

svatovska družina

Svi su svatovi jahali na konjima. Za svaku svatovsku družinu trebalo je imati sedam konja: za mladoženju, mladu, jenjgu, djevera, starog svata, kuma i komordžiju. Imajući u vidu da je ponekad istog dana vjenčano i preko 90 (devedeset) parova, onda se lako može izračunati koliko je konja bilo pokrenuto tog dana.

 

mlade u molitvi

Vjerojatno je pokojni fra Arkanđeo Grgić - koji je inače uvijek bio pun ideja - izdvojio mlade da se fotografiraju i da se vidi kako su lijepe i pobožne.

 

svećenici vjenčaju parove u crkvi

Zbog velikog broja bračnih parova obred vjenčanja je obavljalo nekoliko svećenika.

 

djevojke ispred crkve sv. Ive

Djevojke, vjerojatno buduće mlade, u košulji s resaljima. U svečanim zgodama djevojke nisu nosile uobičajenu pregaču, već samo pasaluk i na glavi svilenu maramu s resama. Poneke su isticale i dukat na čelu. Kad se za djevojku kaže da se ukošuljila, onda je ovako bila obučena.

 

svatovi izlaze iz crkve sv. Ive

Na izlazu iz crkve.

 

svatovi i konji

Iako je bila zima i snijeg, svi su bili skromno obučeni. Nije bilo dugih kaputa, bundi, jakni i tople obuće.

 

crkva sv. Ive prepuna svatova

U crkvi.

 

Oni koji su iz Aljinića ove će svatove nesumnjivo prepoznati. Lijepa mlada na slici s prvog sveca još je i danas lijepa, ali kao baka.

 

Strmo brdo iznad samostana, osim samsotanskog Gaja, nekoć je bilo posve ogoljeno. Drva se nisu kupovala. Svaki suvarak je bio dragocjen, a i koze su činile svoje.

 

Svatovi s poduvačenom mladom. Svi su na okupu osim komordžije. On je na konju gonio poklone i mladino ruho u njezin novi dom. Usput će radoznale oči mjeriti veličinu i vrijednost komore po sanducima te jastucima i jorganima prebačenim preko sanduka.

 

Fotograf David Mikeljević je izrađene fotografije izlagao na prozoru prizemlja svoje kuće. Oni koji su se prošle nedjelje fotografirali, sljedeće bi prvo posjetili Davidovu kuću da vide jesu li izašli. Nasmijani mladići su zacijelo bili zadovoljni kako su izašli.

 

Ovo je dio svatovske družine slikan prvoga sveca. Prvim svecem se zvala prva nedjelja poslije vjenčanja koje je bilo srijedom. Tad su mlade u crkvu dolazile s poćelicom i krpom na glavi. Poćelicom se zvala ženska kapa, a krpa posebno tkani i na stanu vezeni peškir koji se bašlijama pričvrstio za poćelicu. Po tome se u sutješkome kraju prepoznavala udata žena.