banner
banner
Duhovne misli

Tužno sjećanje na ratnu 1993. godinu (s. Aleksandra Baotić)

13.11.2013. | kategorija: VREMEPLOV
Tužno sjećanje na ratnu 1993. godinu (s. Aleksandra Baotić)

Upravo se ove godine navršava 20 godina od tragedije koja se dogodila u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Nikada neću zaboraviti 13. studenog 1993. godine kada su naši ujaci fra Nikica Miličević i fra Leon Migić ne samo lišeni slobode nego i života, ubijeni ni krivi ni dužni.

Tada je u samostanu, uz naših šestoricu fratara, živjelo i djelovalo nas 5 sestara zajednice Školskih sestra franjevki Bosansko-hrvatske provincije: s. Snježana Saraf, kućna predstojnica, s. Krunoslava Beblek, s. Klementina Jelečević, s. Anita Dramac i ja – s. Aleksandra Baotić (fotografije sestara). Toga dana prijepodne sam ubrala posljednje pupoljke ruža iz samostanske bašče i napravila dva aranžmana i to na gljivama koje mi je našao i donio fra Leon iz obližnje šume. Bile su namijenjene za imendan fra Nikice, gvardijana, kojeg smo trebali slaviti sutradan, kao i fra Leona koji je imao imendan 15. studenog. Nažalost, aranžmani su stavljeni na njihov odar.

Istoga dana, nakon našeg zajedničkog ručka, mi sestre smo otišle prati suđe, a fra Nikica i fra Leon su izašli ispred samostana. Nedugo poslije izlaska, prisilno su vraćeni u samostan oružjem uperenim u njih i s rukama u zraku. Još dok su sestre bile u kuhinji, a ja na putu s kata prema prizemlju gdje sam trebala uzeti lijek i dati ga našem radniku Ivi Debeljaku koji je radio na bašči, čuh rafalnu paljbu u holu samostana. Mi sestre, izbezumljene smo trčale hodnikom kod kuhinje od vrata do vrata, ne znajući kuda da idemo. U trenutku te zbrke vojnik ubojica se pojavio u kuhinji i nas potjerao u fratarsku blagovaonicu, zaprijetivši nam da ne smijemo ni glasa pustiti. Kad smo s. Snježana i ja otvorile vrata prema holu, ugledale smo fra Nikicu kako ispružen cijelom svojom dužinom leži nedaleko od ulaznih vrata, a fra Leon sav zgrčen s glavom uprtom u zid između blagovaonice i hola. Nije nam bilo dozvoljeno ni zastati nego smo samo vrisnule. Kad smo silom ušle u blagovaonicu, mislile smo da smo sada mi na redu. Plakale smo i drhtale od straha. Nakon kratkog vremena ponovno su se otvorila vrata blagovaonice gdje su stajali maskirani vojnici, povezanih traka preko čela i nakićeni ručnim bombama. Rekli su nam da stavimo ruke iza vrata i da se okrenemo prema zidu, te su naredili da prijeđemo u drugi dio blagovaonice. Zapovjedili su nam da legnemo svi na pod, također s rukama iza vrata. Trajalo je toliko dugo da sam samo molila Boga da budem prva upucana kako ne bih čula ostale pucnjeve. Imala sam osjećaj da ću puknuti od straha.

Odjednom u tom trenutku se začuo tutanj kroz kuću i upad nekih drugih ljudi, a to je bila vojna policija. Odmah su nam rekli da se dignemo i pitali nas: Tko nam je zapovjedio da legnemo. U strahu i plaču nismo ništa mogle reći a pogotovo nakon tragičnog prizora gdje smo vidjele mrtve ležati naša dva ubijena fratra. Nakon toga je uslijedilo policijsko ispitivanje svih nas pojedinačno, od popodnevnih sati pa sve do kasno u noć.

Nikad neću zaboraviti tu tešku i tugom ispunjenu jesensku noć kada smo u kasnim noćnim satima, nakon što smo mrtva tijela fra Nikice i fra Leona stavili u ljesove i smjestili u crkvu, svi potreseni plakali i plačući pjevali “Kraljice neba raduj se, aleluja”.

Sprovodni obred bio je 15. studenog na kojem su bili naši fratri i mi sestre. Tijekom sprovodnog obreda čuvala nas je vojna policija raspoređena od samostana do groba.

Mi sestre smo ostale u samostanu u Fojnici do početka ožujka 1994. godine, kada smo na inzistiranje tadašnje provincijske predstojnice s. Jele Piljić uz pomoć UNPROFOR-a prevezene u Kiseljak. Nakon 15 dana pod pratnjom srpske policije dovezene smo do Stoca, a odatle smo otišle u Hrvatsku.

I danas nakon 20 godina, sjećanja na tragični događaj nisu izblijedjela. Ne ponovilo se nikad nikome. Nama koji smo to proživjeli neka dragi Bog bude snaga i neka nam podari milost praštanja. Naši pokojnici fra Nikica Miličević i fra Leon Migić uživali blizinu dobrog Boga i neka sve nas zagovaraju u Kraljevstvu svjetlosti i mira. Pokoj vječni daruj im Gospodine! / Livno, listopad 2013., s. Aleksandra BAOTIĆ

http://fojnica-samostan.com/