|
Duboštica: Selo u kojemu je vrijeme stalo 1960.
|
24 Nov 2009
Duboštica se nalazi ispod Borovičkih njiva
No i nju je projektirala još Austro-ugarska prije stotinjak ili više godina. Sve ostale vlasti i režimi koji su se smjenjivali od tada, uspjele su još jedino u ovo selo dovesti struju. I tu je sve stalo. A i struje nestane s prvim jačim vjetrom, pričaju ogorčeni mještani koje je ovih dana posjetila ekipa TV Kiseljaka.
TV Kiss - prva televizija koja je ovdje nešto snimala
Kada je početkom listopada ove godine pao prvi ovogodišnji snijeg, Duboštičani su bez struje bili čitavih šest dana. No, to ne smeta Elektroprivredu da im za kašnjenje u plaćanju računa obračunava zateznu kamatu.
Nije da Duboštičani ne bi platili taj račun ali kako, pitaju se mnogi od njih? Do općinskog središta u Varešu treba im 20 kilometara, od čega je prvih deset najteže jer se radi o planinskom makadamu. Kakav-takav asfalt počinje tek na Pogaru tako da do Vareša u jednom pravcu treba čitav sat vremena.
 Mještani Duboštice
Od javnog prijevoza Duboštičanima stoji na raspolaganju jedan plavi kombi koji ujutro u 6 sati vozi đake u Vareš i vraća ih u 14 sati. Ostalo je kako se tko snađe pa se mještani ovog sela koriste kurirskim uslugama pomažući jedni drugima i stopirajući jedni druge.
Naroda bi u Duboštici bilo više kad bi bili bolji uvjeti za život
Nerijetko mještani se zbog potreba upute pješice iz sela ili u selo jer što im drugo preostaje kad u selu s 20-ak nastanjenih kuća od kojih su sve i jedna povratnička nema ni škole, ni pošte, ni ambulante ni trgovine ni telefona. E, da, nema ni TV signala. Ovdje se, kad ima struje, gleda satelitska TV tako da ne mogu gledati čak ni obavezne BHT ni FTV. E, da, još jednom: nema ni mobitelskog signala. Zapravo, ima tu i tamo, ponegdje odnekle naleti kako vjetar puhne, ali to treba uhvatiti. Ima doduše jedna terasa u selu, na kojoj se kažu, može uhvatiti dobar mobitelski signal. Bon se kupuje u 10 kilometara dalekoj trgovini a račun se plaća u 20 km dalekoj pošti! Pa, sretan put.
I još dvije zanimljivosti. U ovom katoličkom selu u kojemu stalno živi 50-ak duša ni sveta Misa nije kada Bog zapovijeda - nedjeljom nego je, opet zbog daljine od župe - subotom! I kad biste pomislili da je ovdje barem onaj karirani Džanko s Pozitivne geografije snimio kakvu od svojih zanimljivih emisija, i tu se varate - ni TV ovdje ne navraća, čak ni zbog kurioziteta kakvih je ovdje gomila. TV Kiss je prva koja je ikada ovamo stigla.
Duboštičani ko Duboštičani - strpljivo čekaju neće li ih se koja vlast sjetiti napokon i obradovati nekom od civilzacijskih stečevina, asfaltom, kvalitetnom strujom, telefonima, poštom, trgovinom, školom, tv i mobitelskim signalom, internetom možda...Reći da se nema računa zbog takvog malog broja ljudi nešto raditi, je najbezočniji mogući izgovor i nemojte ga koristiti. Država, odnosno općinska vlast postoji upravo zbog ovakvih ljudi koji imaju pravo živjeti gdje hoće. Pa i u Duboštici. |
|
|
|