|
OBLAK I PJEŠČANA SIPINA
|
03 May 2010
Jedan jako jako mlad oblak (svi znaju da je život oblaka užurban i kratak) jezdio je nebom na svom prvom izlasku praćen mnoštvom bahatih i hirovitih oblačina.
Kad su prelazili preko velike pustinje, Sahare, iskusniji oblaci su ga podbadali: >> Trči, samo trči, ako se ovdje zaustaviš, gotov si!<<
Oblak je međutim bio radoznao, mladi su općenito radoznali, pa je skliznuo na dno oblakâ koji su tako sličili krdu divljih raštrkanih bizona.
>>Što to radiš? Miči se!<< zarežao je vjetar odostrag.
Oblačić je spazio prekrasan prizor: pozlaćene pješčane spine. Počeo se polagano spuštati. Spine su izgledale kao zlatni oblaci milovani vjetrom.
Jedan od njih mu se nasmije. >>Dobar dan!<< reče mu. Bila je to vrlo lijepa spina, vjetar je istom oblikovao i pomeo njenu bjeličastu kosinu.
>>Dobar dan! Zovem se Oli<<, predstavio se oblak.
>>Ja sam Diga<<, odgovori spina.
>>Kako živite vi dolje?<<
>>Tako.... vjetar i sunce. Vruće je, ali snalazimo se. A ti?<<
>>Vjetar i sunce.... velike jurnjave nebom.<<
>>Moj život je vrlo kratak. Kad dođu veliki vjetrovi, možda ću nestati.<<
>>Je li ti žao?<<
>>Malo jest imam dojam da ničemu ne služim.<<
>>I ja ću se brzo pretvoriti u kišu i pasti. To je moja sudbina.<<
Spina se malo zamisli pa upita: >>Znaš li da mi kišu zovemo rajem?<<
>>Nisam znao da sam tako važan<<, reče oblak.
>>Stare spine su znale pričati o ljepotama kiše. Tada se mi odjednemo prekrasnim plaštem od trave i cvijeća.<<
>>Istina je, to sam i sâm vidio.<<
>>Ja ih vjrojatno nikada neću vidjeti<<, zaključi tužno Diga.
Oblak malo razmisli pa reče: >>Mogao bih po tebi izliti svoju kišu....<<
>>Ali onda ćeš umrijeti...<<
>>Ti ćeš zato procvjetati<<, reče oblak i spusti se u obliku obilne kiše.
Sutradan je mala spina procvjetala.
Jedna od najljepših molitvica koje poznajem kaže: >>Gospodine, učini me svjetiljkom. Ja ću gorjeti, ali svijetlit ću drugima<<. |
|
|
|
