|
RUKA I PIJESAK
|
10 May 2010
Trinaestogodišnji Juraj hodao je s majkom po plaži. Iznenada je upita: >>Mama, kako mogu sačuvati prijatelja kad mi se posreći da ga nađem?<<
Majka se malko zamisli, zatim se sagne i zagrabi pregršt pijesaka. Jednu ruku podiže uvis i počne snažno stiskati: pijesak je sipio između prstiju, i što je čvršće stiskala šaku, to više ga je nestajalo. Drugu je ruku, međutim držala otvorenom: sav pijesak ostao je u njoj.
Juraj je to zadivljeno promatrao, a onda povikao: >>Razumio sam!<<
Na poleđini slike Mjake Božje, ostavljene u malom planinskom svetištu, pronašao sam sljedeću >>Molitvu prihvaćanja<<:
>>Gospodine,
pomozi mi da budem svima prijatelj,
koji neumorno prihvaća,
koji svakog dobrohotno prima,
koji s ljubavlju poslužuje,
koji zna rado slušati,
koji s radošću zahvaljuje.
Prijatelj kojega će sigurno naći
oni koji ga budu trebali.
Pomozi mi da budem pouzdana sigurnost
kojoj se može obratiti kad god zažele;
da ponudim prijateljstvo koje odmara,
da zračim radosnim mirom,
tvojim mirom, Gospodine.
Učini da budem otvoren i prijazan
ponajviše slabima i nezaštićenima.
Tako ću bez izvrsnih djela
moći drugima pomoći da izbliza osjete Tebe,
Boga nježnosti.<< |
|
|
|
