|
|
|
Nedjeljna misa: Hoće li uskoro biti i na latinskom jeziku?
|
26 Jan 2008
Papa Benedikt XVI od prošle je godine omogućio širu upotrebu latinskog jezika u bogoštovlju Crkve pa više nema zapreke da se mise na ovom jeziku a prema Misalu iz 1962. slave i kod nas
Čuvar crkve Gospe Olovske fra Gabrijel Tomić u crkvi u Komušini
Početkom srpnja u domaćem smo tisku mogli pročitati vijesti iz Vatikana kako papa Benedikt XVI. „uvodi staru Misu na latinskom jeziku“. Danima pa i tjednima prije, mediji kod nas i u svijetu najavljivali su ovaj papin potez priželjkujući senzacionalne obrate u liturgijskoj praksi Katoličke crkve.
Nije se naravno dogodilo ništa spektakularno pa čak ni ništa bitno novo te su mogli ostati razočarani svi koji vole nagle promjene. Papa je zapravo objavio jedno svoje apostolsko pismo koje se tiče Misala pape Ivana XXIII iz 1962. godine, knjige po kojoj se govorila „stara Misa“, na latinskom jeziku sve do Drugog vatikanskog sabora (1962-1965) te ga je popratio pismom biskupima otvorivši time vrata za šire korištenja Misala iz 1962.
U godinama koje su uslijedile poslije ovoga općeg Sabora došlo je, naime, do korjenite liturgijske obnove, odnosno značajne promjene načina na koji se slavi sveta Misa, drugi sakramenti i blagoslovi. Izmjene su se ticale uglavnom pojednostavljivanja obreda kojim se zapravo, sukladno odredbama Sabora, željelo postići puno, svjesno i živo sudjelovanje vjernika.
Tako je 1970. papa Pavao VI. odobrio obnovljene liturgijske knjige za Katoličku crkvu. One su u sljedećima godinama prevedene na narodne jezike pa tako i na hrvatski. Najuočljivija promjena je svakako bila „nova Misa“ koja se započela slaviti na narodnom jeziku iz novog Misala i u ponešto promjenjenom pa i skraćenom obliku te sa svećenikom koji je započeo misu slaviti okrenut „prema narodu“ a ne kao do tada, skupa s narodom, licem prema visokom oltaru koji se nalazio u vrhu crkve.
Dio glavnog oltara u crkvi u Kraljevoj Sutjesci
Koji su razlozi da papa ponovno uvodi latinski jezik?
Stariji naš svijet sjeća se i dan danas kako su ih svećenici po crkvama učili odgovarati i pjevati dijelove mise na hrvatskom jeziku. Isto tako u sjećanju mnogih ostao je i poneki, odgovor na dijelove mise na latinskom jeziku koja je, golemoj većini prosječnog svijeta, zbog nepoznavanja latinskog jezika, bila jednim dijelom nerazumljiva pa su nepoučeni vjernici „nerazumljivo“ vrijeme Mise „kratili“, privatnim molitvama, najčešće Gospine krunice i slično.
„Stara Misa“ na latinskom jeziku, kao ni taj jezik u bogoštovlju Crkve nisu naravno nikada „dokinuti“ već se Misa na latinskom mogla i može govoriti i prema novom Misalu iz 1970. Najčešće se takva Misa slavi kod većih međunarodnih skupova katoličkih vjernika iz različitih zemalja, poput skupova mladih, ili Misa u jako posjećenim svetištima, kada se zbog mnoštva različitih naroda sabranih na jednu Misu, sva Misa ili neki njeni dijelovi govore ili pjevaju na latinskom jeziku.
Glavni oltar u Kraljevoj Sutjesci
U novije vrijeme kod nas, takve su mise najšešče slavljene u Međugorju. Pažljivi slušatelji Mise na radio postaji Mir-Međugorje mogli su uočiti čitanja evanđelja na različitim jezicima i pjevanja Kyrie eleison, Sanctus, Agnus Dei umjesto Gospodine, smiluj se, Svet i Jaganjče Božji. Jednako tako i to da se središnji dio Mise, riječi posvetne molitve nad kruhom i vinom također izgovaraju na latinskom jeziku. Za starije vjernike to su nezaboravne riječi: hoc est enim corpus meum (č. hok est enim korpus meum) i hic est enim calix sanguinis mei (č. hik est enim kaliks sangvinis mei) – Ovo je Tijelo moje i Ovo je Kalež krvi moje.
Pri tome je Misal iz 1962. iako nije nikada stavljen izvan snage, ipak stavljen izvan šire upotrebe ostavši tek izvanredni oblik slavljena svete Mise.
Vjernici iz Poljana na misi u Kovačićima
Nažešće se promjenama načina slavljenja Mise i uvođenju narodnog jezika u bogoštovlje opro francuski biskup Marcel Lefebvre koji ni do svoje smrti nije nikada prihvatio liturgijske promjene nastale s Drugim vatikanskim saborom, a papa Ivan Pavao II proglasio ga je izopćenim iz Crkve tek onda kada je bez njegova dopuštenja, nezakonito zaredio nove biskupe 1988. godine. To je koštalo vjerskog raskola s Katoličkom crkvom kako Lefebvrea i nove biskupe tako i tisuće katoličkih vjernika u Francuskoj koji su ostali vjerni njihovom duhovnom vodstvu.
No zanimljivo je ipak, a to priznaje i papa Bendikt u svom pismu biskupima da su „ranijim liturgijskim oblicima ostali s ljubavlju privrženi i mnogi stariji vjernici“ te što je neobično, pokazalo se da su stari oblik slavljena Mise „otkrili kao privlačiv“ i koristan za duhovni rast, i mnogi mladi vjernici stasali u Crkvi puno poslije Drugog vatikanskog sabora.
Da bi s jedne strane omogućio Lefebvreovim pristalicama, okupljenima u Društvo Sv. Pija X. da „obnove puno jedinstvo s Petrovim nasljednikom“ a da bi izišao u susret „ustrajnim molbama vjernika“ te nakon što je „duboko promislio o svim vidovima ovog pitanja, zazvao Duha Svetoga“, Benedikt XVI je svojim apostolskim pismom objavljenim početkom srpnja prošle godine u Vatikanu, dopustio slavljene Misne žrtve prema Rimskom misalu koji je 1962. godine objavio bl. Papa Ivan XXIII.
Koje promjene papa uvodi?
Svakom svećeniku latinskog obreda, dakle i našim svećenicima, kada slave misu bez naroda sada će biti dopušteno da uvijek, osim u vrijeme Vazmenog trodnevlja, bez traženja ikakvog posebnog dopuštenja, ako to žele slave i Misu po starom Misalu iz 1962.
U župama pak u kojima postoje stalne skupine vjernika koji i dalje prianjaju uz ranije oblike slavljenja Mise, župnik bi im, određuje papa, trebao izići u susret i slaviti Misu na latinskom jeziku, kako u dane kroz tjedan tako i nedjeljom. Župnik bi slavlja prema starom obredu, trebao dopustiti i za posebne okolnosti kakve su sprovodi i vjenčanja čak. Čitanja i propovijedi u takvim slučajevima mogu ostati na narodnim jezicima dok se poznavanje starog obreda i latinskog jezika podrazumijeva samo po sebi kako od stane svećenika tako i od strane vjernika.
Ako bi dobro duša to zahtijevalo, određuje papa u svom dokumentu, župnici mogu pošto sagledaju sve vidove, dati dopuštenje da se raniji obrednik na latinskom jeziku, iz vremena prije Drugog vatikanskog sabora, koristi i kod krštenja, vjenčanja, ispovijedi te bolesničkog pomazanja.
Apostolsko pismo „Summorum Pontificum“ dato u obliku papinog „motu propria“ stupilo je na na snagu 14. rujna ove godine a biskupi kojima se povjerava da bdiju nad provedbom papinog pisma, dužni su poslije tri godine papu izvjestiti o iskustvima u svojim biskupijama. Štoviše, njima će se vjernici čak moći obratiti ne bude li im u župama gdje postoji interes omogućeno slavlje Mise na stari način. No, kako je papa kazao u popratnom pismu biskupima, mogućnost šire upotrebe Misala iz 1962. ne bi smjela voditi do podjela unutar župskih zajednica jer sadašnji Misal i dalje ostaje redoviti oblik slavljena Mise. Ne samo zbog pravnih odredbi koje su na snazi, pojašnjava Benedikt XVI nego i zbog sadašnjeg stanja naših vjernika obzirom na poznavanje latinskog jezika kao i starog načina liturgijskih slavlja.
Tako će kako sada stvari stoje misa na latinskom jeziku a po starom Misalu i kod nas ostati uglavnom mogućnost koju će rijetko koristiti, vjerojatno tek poneki stariji svećenici i rijetke skupine vjernika u inozemstvu, nostalgične prema davno prohujalim vremenima kad su oni bili mladi. No, ovo bi papino pismo moglo ipak otvoriti vrata većoj upotrebi latinskog jezika u liturgiji Crkve kao i gregorijanskog pjevanja koji su se gotovo preko noći izgubili u posaborskim tumbanjima koja su zadesila Tajnu Presvete Euharistije a mimo izričite želje Drugog vatikanskog sabora.
Fra Vjeko Tomić
Sutješki vjesnik, srpanj/kolovoz 2007. |
|
|
|
|
|
|
|
RADIO KS |
 |
POSJETITELJI |
|
|
PARTNERI |
|
|
|
|
