Jučer je u samostanskoj i župnoj crkvi u Kraljevoj Sutjesci svoj srebrni jubilej, 25 godina svećeništva proslavio samostanski gvardijan i sutješki župnik fra Bono Tomić. Uz prisustvo braće fratara svećenika i brojnih vjernika, fra Velimir Bagavac je u svojoj propovijedi istakao sve teškoće i blagodati svećeničkog poziva.
Slavljenik fra Bono Tomić zahvalio je dragom Bogu, svoji pokojnim roditeljima, braći fratrima, rodbini, prijateljima i svim župljanima koji su svojim molitvama i pomoći doprinijeli napretku njegovog svećeničkog poziva. U ime župljana župe Kraljeva Sutjeska nazočnima se obratila Vjekoslava Tomić, čiji govor prenosimo u cijelosti. Nakon misnog slavlja svi nazočni su pozvani na prigodno druženje uz domjenak.
-
- Fra Velimir Bagavac
-
- Vjekoslava Tomić
Dragi naš fra Bono, ja ću te pozdraviti u ime tvojih Čatićana i svih župljana Kraljeve Sutjeske.
Kad sam u prošlu nedjelju u župnim obavijestima čula da će se danas slaviti srebrni jubilej našeg fra Bone, prvo sam pomislila: „Pa zar je već prošlo dvadeset pet godina?“
Znam da godine brzo prolaze, ali ove su stvarno proletjele. Sjetila sam se kako smo se tada radovali i pripremali za slavlje mlade mise. Iza nas je bio rat, stradanja, tuge dovoljno za nekoliko života. Možda su nam tada te rijetke radosti puno više značile nego da je bilo neko normalno vrijeme.
Sjetila sam se i kakva je bila radost kad je još ratne 1994. u ovoj crkvi mladu misu slavio naš fra Vjeko-Edo Tomić, a onda 1998. i fra Bono. Vjerovali smo da je najgore prošlo i da ćemo se vraćati starom životu, da će se naš raseljeni narod vratiti kući a naša Sutjeska živjeti kao nekada. Radovali smo se budućim vjenčanjima, krštenjima, prvim pričestima naše djece i unuka pod ovim lijepim svodovima. Vjerujem da i najveći pesimisti nisu mogli zamisliti budućnost kakva nas je čekala. Tko je mogao zamisliti da će naša župa danas biti pusta i prazna gore nego poslije rata. Tada su nam otišla djeca. Neki su se pokušali vratiti, ali eto nije uspjelo. Sad nam se i praunučad rađaju u tuđini.
Još nas ima, najviše starih koji žive čekajući i radujući se posjetama djece i unuka. Radujemo se blagdanima kad se skupimo sa svih strana i nadamo se da će nekada biti bolje.
Takva radost je i današnji dan kad proslavljamo ovu lijepu obljetnicu-fra Boninu srebrnu misu. Sretni smo da su s nama ovdje i naši fratri. Svi su naši, ali ovi posebno, jer su djeca sutješke župe. Zahvaljujemo Bogu na ovom danu i na tome što je naš fra Bono poslije dvadeset pet godina ovdje s nama. Molimo ga da mu pomogne u obnašanju njegove teške i važne dužnosti svećenika.
Zadnjih godina je ovdje malo vjenčanja i krštenja. Prvopričesnike brojimo na prste. Najviše je sprovoda, ali eto trebate i nama koji smo još ovdje živi. Treba nam razumijevanje, razgovor, utjeha, nada da će biti još nekih malih radosti u našim životima. Molimo Boga da ovdje proslavimo i zlatnu misu našeg fra Marijana, našeg Brade, a i ostalih. Mnogi od nas to neće dočekati, ali vjerujemo hoće naša djeca.
Dragi naš fra Bono, čestitamo ti današnji jubilej, dvadeset pet godina svećeništva i želimo da u zdravlju dočekaš mnogo godina slaveći Boga i služeći njemu i ovom narodu.
Župljani Kraljeve Sutjeske a posebno tvoji Čatićani.