Negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća išla je na televiziji emisija u koju su gledatelji slali omiljene recepte i onda se njihovo pripravljanje prikazivalo u toj emisiji. Uz popularne voditelje pok. Ivu Serdara i Olivera Mlakara bila je i neizostavna “žlica vegete.” Emisija se davala prije dnevnika i bila je dosta popularna. Isprobavali smo nova jela i mijenjali iskustva.
Gledajući je mene su moja djeca nagovarala: “Mama, pošalji im recept naših kora.” Za njih je to jelo bilo nešto čemu su se uvijek radovali, nešto posebno. Možda se treba roditi u sutješkom kraju pa tako razmišljati o korama. Jer tko ih prvi put vidi upitno je da li bi ih poželio jesti. Spravljaju se od pogače napravljene samo od brašna, vode i soli. Još ako se ne ispeče dobro zna biti i “zdekana” ali valja za kore.
Mesne kore su se jele zimi kad se osuši meso i jele su se uvijek za doručak nedjeljom ili o blagdanima. U veliku zdjelu (ćasu) se izreže pogača na tanke listiće. Iako su muški malo pomagali u kuhinji, običaj je bio da pogaču reže domaćin. Dan ranije bi se skuhalo suho meso, ma ustvari malo suhih rebara, malo slanine, a nekad se za kore kuhala i krvnjača (jedna vrsta krvavice). Narezane kore su se prelijevale ključalom juhom od suhog mesa, isitnjeno meso se stavljalo na ispržen crveni luk i tako se pravila poljeva. Poslije izvjesnog vremena, višak vode iz kora bi se ocijedio u poljevu i time su se polijevale kore. Ćasa se stavljala na siniju i zajedno se jelo. Poslije tako jakog doručka se išlo u Sutjesku k misi.
Kažu da je neki čovjek nedjeljom upregao volove u kola i pošao u polje raditi. Kad su mu rekli: “Bolan, šta radiš? Znaš li da je nedjelja?”-on odgovorio- “Koja nedjelja, jutros nisu bile kore.”
Lukove kore su vezane za Badnji dan. Tog dana je bio strogi post i ništa se nije jelo do večere, a za večeru kore-ovaj put poljevene čorbom od graha pomiješanog s bijelim lukom.
U svom životu na Badnji dan nisam nikad ništa drugo večerala osim lukovih kora, a i svi moji rasuti po svijetu jedu to jelo i dobro znam da s mirisom graha i bijelog luka u njihove nove domove uđe i miris nekadašnjih Božića davno slavljenih među ovim našim bosanskim brdima.
Postoje još i mliječne kore koje su se polijevale uprženim crvenim lukom zaljevenim mlijekom. Te su se jele najčešće ljeti.
Ja nikad nisam poslala recept za kore u TV emisiju možda i stoga što se ni u jedne kore nije mogla dodati “žlica vegete,” ali evo ovdje sam dala naputak kako se spravljaju. Možda nekima bude koristan, nekima koji su se oko njih okupljali nedjeljom ili na Badnju večer, a zaboravili su to.
Objavljeno u Sutješkom vjesniku, Studeni-Prosinac 2005