Brojna saznanja o događajima i činjenicama iz prošlosti do nas dopiru tradicijom, usmenim prenošenjem s koljena na koljeno. Međutim, većinu našeg znanja o prošlosti crpimo iz pisanih dokumenata. No, nerijetko se dogodi da se u jednom trenutku tradicija prekine, a zapisi zametnu negdje u arhivskim spisima i posve sređenog arhiva. To se posebno događa kad stvari i činjenice nemaju neke osobite povezanosti i važnosti sa sadašnjicom. Još su uvijek živi brojni župljani Kraljeve Sutjeske, iseljeni i domaći, koji pamte kako se nekada slavio blagdan zaštitnika župe sv. Ivana Krstitelja i sakramenti prve pričesti i krizme. To se nije odvijalo kao danas u za to namijenjenim i iznajmljenim dvoranama ili ispod šatora u dvorištu obiteljske kuće. I do šezdesetih godina prošlog stoljeća samostanska livada Dol, s lijeve strane Trstionice, paralelno s Grgurevom, pretvarala se u ogroman stol na koji je svaka obitelj prostirala svoju bošču i na nju postavljala tradicionalnu užinu (obiteljski ručak) koja se sastojala od nezaobilazne pite, sira, narezanog suhog mesa i tradicionalnih kolača. Za tim bi se spuštali u Sutjesku, stariji da popiju kavu ili pivo koje je bilo dostupno samo točeno u kriglama – rakija se pila uz ručak – mladi da poigraju kolo i zapjevaju. Djeca su nestrpljivo čekala da se sa skromnim novčanim darom kumova ili roditelja približe stolovima s igračkama da izaberu pišću s glavom neke životinje, ponajviše pijetla, ili da sjednu na ringišpil. Sladoled je bio nezaobilazan iako posve jednostavan, umjetna boja, mljeveni led i šećer. A bio je sladak.
Pri tome se u samostanskoj livadi Dol nije moglo pogledu oteti fratarsko groblje s nekoliko istaknutih križeva koje u svečarskom raspoloženju nije pokretalo nikakva pitanja. Groblje k’o groblje. Iako je Dol davno prestao biti svečana dvorana jednostavnog puka, groblje je ostalo. U njemu su još četiri uspravna križa među kojima se ističe veličinom i dekorativnošću onaj fra Marijana Semuna iz Oćevije (+1876).
Fratarsko groblje u Dolu osobito pamte mještani Sutjeske, odrasli prolazeći pokraj njega do svojih livada i štala u Ježevici, a djeca u svakodnevnim igrama i nestašlucima. Sjećaju ga se i fratri koji su proveli godinu novicijata u sutješkom Samostanu jer su to groblje posjećivali na blagdane Svih svetih i na Dušni dan. Učitelji franjevačkih novaka su vjerojatno znali njegovu povijest, ali je nisu pripovijedali misleći da je posve poznata tako da je kod kasnijih naraštaja ono ostalo u sjećanju kao Staro fratarsko groblje, a novo je na Trgovištu. Takva je tradicija ostala barem kod sadašnjeg naraštaja fratara. A koja je njegova prava povijest?
Kako je u livadi Dol paslo samostansko blago, uništena je grobljanska ograda – vjerojatno davno. Naime, ni šezdesetih godina prošlog stoljeća nije joj se vidio trag. Pažnji su se više nametali u red postavljeni fratarski grobovi na Trgovišću obilježeni vareškim željeznim križevima.Groblje u Dolu je 1991. godine jednostavno ograđeno, tek toliko da po njemu ne gazi stoka. Jedan fratar je popisao i epitafe na križevima koji su tada bili svi čitljivi. Tada je ograđen i izdvojeni grob udaljen od groblja stotinjak metara, u samom kraju Dola pored puta prema Ježevici. U njemu je 1814. pokopan fra Filip Šeremet iz Livna i jedan đak samostanske škole. Obojica su umrli od kuge 1814. Na fra Filipovu križu je napisano da je bio žrtva herojske ljubavi. Kao tadašnji meštar novaka nije morao dijeliti sakramente oboljelima od kuge, ali je to činio potaknut kršćanskom ljubavi prema zaraženima, pa se i sam zarazio.
Sadašnje stanje i položaj fra Filipova groba
Kad je samostan 2002. prestao držati stoku dol je zasađen manjim dijelom šljivama, a većim dijelom borovom šumom. Od tada kroz Dol osim divljači i pasa lutalica nitko nije prolazio. Tako je Staro fratarsko groblje zaboravljeno i zaraslo u neprohodno šiblje, a osobito korov sakrio fra Filipov grob.
Godine 2015. se posve slučajno povela rasprava o groblju u Dolu i rezultirala je njegovim čišćenjem i uređenjem jednog pristupa od glavne prometnice, a drugoga iz samostanske livade Sjenokos.
Istovremeno se počelo prelistavati samostanske zapise. Prema njima je ugledni fratar fra Rafo Barišić ml. u kratkom životopisu fra Marijana Semuna zapisao da je njegov grob fra Franjo Komadanović prenio u Dol, ali nije naveo razlog (Franjevački glasnik 9 /1895/ br. 23 str. 365). Kako su se fratri prije pokopavali na Grgurevu mislilo se da je razlog bio u tome što je 1891. prošla cesta od Čatića do samostana, a to znači kroz groblje na Grgurevu, jer je stari samostan bio na mjestu sadašnjeg klaustra ili travnjaka kako ga obični ljudi nazivaju.
Postavilo se i pitanje gdje su se prije pokopavali mještani Kraljeve Sutjeske jer je groblje na Trgovišću očito novijeg datuma. Put je vodio ka matičnim knjigama. Otvarajući nasumce maticu umrlih za godišta 1842-1883. (Mt 39) utvrđeno je da su se i oni pokopavali na groblju „Sv. Grgur“. Dakle, pored fratarskog groblja bilo je i groblje za Sutjesku. To je bila lijeva strana od sadašnjeg ulaza u samostansko dvorište do crkve. Listanjem spomenute matice umrlih pojavila se i dragocjena bilješka na latinskom jeziku koju je napisao tada službeni protokolist FMV (Fra Martin Vučković). Ona je razriješila i pitanje fratarskog groblja u Dolu i Sutješkog na Trgovišću. Fra Martinova bilješka je naslovljena:
MEMORIAE DIGNUM – DOSTOJNO PAMĆENJA.
Za mjesec rujan 1880. prije upisa pokojnika fra Martin dosta opširno navodi što treba upamtiti, a to je ovo: „Kad je carsko-kraljevska zemaljska vlast u Sarajevu 1879. izdala strogu odredbu za cijelu Bosnu i Hercegovinu da se ubuduće groblja posvuda, osobito iz gradova i varoši i od crkava maknu najmanje 200 koraka zbog toga da se raspadanjem tijela pokojnika ne bi inficirali živi. Iskoristivši ovu priliku poštovani otac fra Franjo Komadanović, u to vrijeme gvardijan ove časne Zajednice, posavjetovavši se s Diskretorijem (samostansko vijeće) i jedno i drugo groblje, dakako naše fratarsko i varoši Sutjeske iz „Sv. Grgura – oba su bila u blizini samostana i varoši – prenese na drugo mjesto. Za početak je novom sutješkom groblju doznačeno mjesto Trgovišće udaljeno od Varoši oko 300 koraka južno. Za naše fratarsko groblje izabrana je livada Dol. Tako uz pomoć zapovijedi civilne vlasti bez ikakva protivljenja ili opiranja naroda, naprotiv, odredba je s oduševljenjem prihvaćena, groblje je odmaknuto od crkve, samostana i varoši. U neograđenom groblju Trgovišće prva je vječni počinak svome tijelu našla Janja Janjić nekoć supruga pokojnog Josipa Radića (drugačije Talijana) koja je preminula prošle godine. U našem fratarskom groblju Dol prva je pokopana i počiva Marija Kokorović, žena pokojnog Mate Komadanovića iz sela Pogar, župe Vareš, koja je majka gore rečenog gvardijana. Pokopana je u redovničkom habitu (vjerojatno je bila trećoredica i po tadašnjim propisima trećoreci su se mogli pokopavati u habitu).
Pisano 1. rujna 1880. FMV (Fra Martin Vučković, protokolist)“ (Mt 39 str. 453).
Kako se matice umrlih rijetko listaju i ova je zabilježba bila posve skrivena, ali ni ona nije riješila sve zagonetke fratarskog groblja. Veći broj uglednih sutjeških fratara bio je pokopan u staroj crkvi, pa se postavlja pitanje što je s njihovim posmrtnim ostacima. U vijećanjima o gradnji nove crkve postavilo se i pitanje o brojnim grobovima fratara koji su bili pokopani u staroj crkvi. Marni fratar fra Mato Mikić (+1862) je u četiri sveska, naslovljena kao Archiva I-IV, sabrao pisana svjedočanstva o prošlosti Provincije i Samostana, a bilježio je i važne događaje kojima je bio svjedok, pa su njegove rukopisne knjige pojedini fratri nastavili bilježeći ono što su smatrali važnim.
Tako su u vrijeme gradnje nove crkve (1906-1908) zapisali: “Imajući plan pri ruci, počeli smo staru crkvu (nju je gradio fra Martin Nedić 1856), i bivši uz nju još stari gvardijanat, rušiti. Kosti naše stare pokojne braće, koje su u staroj crkvi po raznim grobnicama bile razasute sve su u jedno skupljene, koje će se u novoj crkvi dostojno sahraniti. Dočim kosti kralja Tome Ostojića, koje su bile u trijemu stare crkve ostadoše sa sandukom u kom su se nalazile i one su sa sandukom izvadjene , kao i kosti dvojice biskupa t.j. Hijeronima Lučića iz Brgula i Grgura Ilijića iz Vareša takodjer sa sanducima su ostale i izvadjene , da se mogu poslije potomcima opet pokazati.” (Pok 8, str. 585).
Kameni sanduci dvojice biskupa i kralja Tome Ostojića (predzadnji bosanski kralj Stjepan Tomaš), preneseni su u kriptu nove samostanske crkve i tu se i sada nalaze. Usput valja kazati da je novija povijesna znanost utvrdila da u kamenom sanduku nisu zemni ostaci kralja Tome Ostojića već nekog vlastelinskog i kraljevskog djeteta. Međutim nema nigdje zabilježena niti označena traga o ostacima u crkvi pokopanih brojnih fratara. Fra Mato Mikić je u svojim rukopisima kratko ispisao biografiju znamenitih franjevaca provincije Bosne Srebrene. Za ugledne fratre sutješkog Samostana zabilježio je koji su pokopani u crkvi i također je zapisao mjesto pored kojeg oltara i pod kojim brojem je pojedini fratar sahranjen. Tu su svakako bili znameniti fratri kao što je fra Bono Benić, fra Filip Lastrić i brojni drugi. U samostanskim protokolima i zapisima u kojima bi se očekivala informacija o mjestu njihova polaganja nema nikakve zabilježbe. Ostaje jedino domišljati se dok se ne naiđe na pisani trag.
U fratarskom groblju u Dolu pored sačuvanih križeva nalazi se i jedna zidana grobnica pokrivena tesanom kamenom pločom u komadu. Ta zidana grobnica zbog slabog kamena se počela obrušavati, pa je gvardijan fra Željko Brkić 2017. prezidao i vratio kamenu ploču. Otkrivanjem grobnice u njoj je nađeno nekoliko kostiju i utvrđen je sastav zemlje drugačiji od tla groblja. Smjelo bi se zaključiti da je tesana ploča uzeta iz stare crkve i da su fratri u grobnicu položili posmrtne ostatke s namjerom da će se vratiti kad kripta bude gotova. Je li posrijedi zaborav ili su namjerno tu ostavili ostatke nekoć u crkvi pokopanih fratara, može se samo pretpostavljati dok se negdje ne pojavi pisani trag.
Na kraju ostaje još jedno pitanje. Kad su se fratri počeli pokopavati u Trgovišću u kojem su svojim grobovima stigli do polovice trećeg reda gledano od prometnice prema Teševu.
Fratarski grobovi u Trgovišću
Tu nema nikakve zagonetke. Kako je Trgovišće položajem i pristupom pogodnije od Dola vjerojatno su se zbog toga i sami fratri odlučili u njemu pokopavati. Možda je neki od fratara istupio s prijedlogom da i u groblju budu s onima koje su za života pastoralno posluživali. O tome postoji i pisani trag koji kratko glasi: 2. 11. 1891. uz ostalo vezano uz gradnju samostana postavljeno je i pitanje o fratarskom groblju. „Gdi ćemo naše groblje za nas fratre načiniti. Na ovaj upit nije se moglo dogovoriti te bi neriešeno.” (Zp 3, 265). Ova se rasprava vjerojatno nije vodila o tome u kojemu će se groblju fratri pokopavati, već koji će dio groblja Trgovišće izdvojiti kao fratarsko groblje. Naime, Mišo Šain, zaljubljenik u prošlost sutješkog kraja, upozorio nas je na dva omanja kamena križa ispod sadašnje lipe koji obilježavaju grobove dvojice franjevaca o čemu svjedoči čitljivi dio epitafa. To su grobovi fra Filipa Šimića iz Zgošće (+ 1884) i fra Stjepana Čanića Markovića (1888). To znači da se fratri počinju pokopavati u Trgovišću najkasnije pet godina od prenošenja groblja s Grgureva 1880. U za sebe izdvojeni dio počinju se redati 1890. jer na početku prvoga reda stoji grob fra Grge Stjepanovića (+1890).
Budući da su natpisi na križevima u fratarskom groblju u Dolu preživjeli između 200 i 150 godina, vrijedno je da im produžimo vijek slikom i prijepisom, pa to ovdje i činimo.
-
- Križ fra Filipa Šeremeta (Ovdje leži o. fra Filip Šeremet iz Livna, Reda manje braće koji je postao žrtva herojske ljubavi u 36. g. dijeleći sakramente kugom zaraženim, od iste pokošen 25. rujna 1814.)
-
- Križ fra Stipana Kristića (Dragom ocu, zahvalni oci u znak drage uspomene, ovaj sveti križ poštovanom ocu Stjepanu Mikiću, izvrsnom gvardijanu, bivšem kustosu časne Provincije. Preminuo 15. srpnja 1868 u 59. godini /života/ i 44. redovništva.)
-
- Grob diaka Marka Jurišića OVDI LEŽI MARKO JURIŠIĆ DIAK KOI URI (umrije) NA 24. SIČ. G.G. 1862.
-
- Križ fra Marijana Semuna (Predobrom Uzvišenom Bogu. Božju trubu ovdje čeka poštovani otac fra Marijan Semun rođen u slavnoj majci Oćeviji, rijetke oštroumnosti, još rjeđe rječitosti, posve rijetka govorništva. Vršio je službu vikara ovog samostana i čast definitora ove plodne provincije. Kao izvrstan župnik djelovao je na mnogim mjestima. Dušu predaje Bogu, tijelo zemlji. Preminuo je praćen suzama svih godine Gospodnje 1876. 3. kolovoza u 73. godini života , 57. redovništva. Zbogom živi čitaoče i sjeti me se. Amen)
-
- Križ fra Stipana Kristića( POSLI SUDBA) I OBIRA? OVDI NAJDE MISTO MIRA (TILO KRI) STIĆ FRA STIPANA GVARDIJANA SAMOSTANA ŽIV. G. 45 U. 12. SVIB. 1857
