Blago sutješkog samostana
Samostanska riznica obiluje kovinskim i tekstilnim predmetima praktične primjene. U njoj se nalazi tridesetak umjetnički vrijednih kaleža. Najstariji su kasnogotički, od kojih je jedan datiran iz 1416. godinu. U riznici se čuva i nekoliko monstranci (pokaznica) barokne i klasicističke izradbe (18. st.), pacifikal (14-15. st.), dva barokna procesijska križa (17. st.), te barokno “Raspelo” za obrede križnog puta (17. st.). Među osobito vrijedne izloške spada još i brončani kotlić, rana toskanska renesansa (15. st.), te zvono s Bliskog istoka (17. st.). Samostan posjeduje i moderan križ, što ga je izradio Josip Plečnik.
Od tekstilnih predmeta po vrijednosti je na prvom mjestu kazula iz 15. st. podrijetlom iz Njemačke. Na leđnom je križu kazule vezen motiv Raspeća, a ispod su Marija i Ivan. Rad ima sve značajke srednjoeuropske gotike. Neke su kazule talijanskog podrijetla iz 16. i 17. stoljeća, kao i pluvljal (plašt) i antependij (16. st.) s renesansnim stilskim obilježjima. Dvije kazule iz 18. st. potječu iz Francuske. Za misno je ruho služila i orijentalna tkanina, turskog ili perzijskog podrijetla, kakva je primjerice, jedna sutješka dalmatika.
Šest vrlo vrijednih umjetničkih slika, te nekoliko predmeta misnoga ruha među kojima i paramentu bosanske kraljice Katarine, sutješki je samostan 1871. dao Strossmayeru na čuvanje. O tome Strossmayer u svojem pismu iz 1873. piše: “Take stare stvari ovim se načinom spašavaju za naroda i za samu Bosnu, jerbo ja i sebe i Akademiju znanosti, a i našu vladu obvezujem, da se jednoč, kad Bog dade, da Bosna svoja postane, Bosni sve njezine stvari povrate”. Ti predmeti nikada nisu vraćeni.
Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno-povijesnim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumetni, dragocijene stare knjige, zbirka slika, te kovinski i tekstilni predmeti umjetničkog obrta.
Najstarija i vjerojatno najvrijednija slika je “Poklon kraljeva – Krist pada pod križem”, slikana s obje strane na dasci presvučenoj platnom. Sjevernjačkog je podrijetla i potječe iz 15. stoljeća. Ona je jedini sačuvani dio negdašnjeg preklopnog gotičkog oltara. U sutješkoj se zbirci nalaze i dvije slike domaćeg majstora Stjepana Dragojlovića iz okolice Kraljeve Sutjeske. Živio je naprijelazu iz 16. u 17. stoljeće, a slikarstvo je učio u Veneciji. Prva njegova slika “Raspeće” (160×82 cm) potjeće iz 1597., a druga “Bezgrešno začeće” (154×163 cm) iz 1621. godine. Na objema se slikama nalazi i autoportret autora. Od drugih slika neke su venecijanskog podrijetla iz 17. stoljeća: “Krštenje Kristovo”, triptihon: “Naviještenje – Rođenje – Ulazak u Jeruzalem”, te reprezentativna blika baroknog razdoblja “Glava Krista s trnovom krunom” (17. st.) koja je sve do 1988. bila nepoznata. Također je vrijedna slika “Sv. Katarine” tal. podrijetla (17. st.), te “Madona s Kristom i sv. Antom” Francesca Guardia (18. st.). Skulptorskih djela znatno je manje, a spomena je vrijedno “Uznesenje Marijino” nabavljeno u Italiji 1839. godine.