Na inicijativu udruga proisteklih iz domovinskoga rata, dana 12. lipnja obilježena je 24. obljetnica stradavanja i progona Hrvata općine Kakanj. Program obilježavanja započeo je sv. Misom zadušnicom za sva poginule branitelje i civilne žrtve rata u župnoj crkvi u Kraljevoj Sutjesci, uz sudjelovanje rodbine, prijatelja i mnogobrojnih gostiju koje su predvodili Predsjednik Federacije BiH gospodin Marinko Ćavara i Veleposlanik Republike Hrvatske u BiH gospodin Ivan Delvechio. Misno slavlje je predvodio fra Željko Brkić, gvardijan sutješkog samostana koji je u svojoj propovijedi istaknuo „da proslavom ove svete mise danas prisjećamo se 13. lipnja 1993. godine, tragedije koja se dogodila ovom stoljetnom mjestu i ljudima ovoga kraja,te poginulih naših branitelja i civila koji su stradali tog dana, a posebno nakon toga. Kao živi svjedok toga vremena i svega onoga što se događalo tog dana i poslije u pamćenje mi se urezala slika koja nikada neće biti izbrisana,kada je u jednome danu s ovih prostora ne svojom voljom iselilo više od 10.000 katolika i kada su stradali branitelji i ubijeni nedužni civili. Ubijeni su, zacijelo jer su voljeli ovaj kraj u kojem su rođeni, odrasli i trpjeli i umirali, jer su voljeli svoje obitelji i htjeli ih zaštititi, jer su voljeli svoj narod, a s druge strane jer su vjerovali u Boga vjerom svojih predaka. I u tim dvjema ljubavima: ljubavi prema vlastitome kraju, narodu i obitelji ti su ljudi stajali na braniku vlastitih vrijednosti ne uviđajući da to sami ne mogu obraniti. I zato ova naša molitva danas za ubijene nevine žrtve, ubijene jer su branili svoje ime, svoj kraj i svoju vjeru jest s jedne strane znak sjećanja na to što se dogodilo, na njihovu žrtvu, ali i na moć zla koje može postati opasno, a s druge strane molitva Bogu za sve one koji su položili svoj život za druge, za svoje obitelji, za svoj kraj i svoju vjeru. Upravo to dvoje nas i ujedinjuje ovdje danas: sjećanje i molitva. To je ono najuzvišenije što nosi život i otvara mu budućnost. Ne zaboraviti prošlost i moliti za sadašnjost i budućnost.
Mi ne pozivamo na osvetu, mi ne želimo drugima zlo, mi nikome danas ovdje ne prijetimo. Nismo to nikada ni u prošlosti činili a ne činimo to ni danas. Bog je činio vertikalu vrijednosti ljudi koji stoljećima žive u ovome kraju. Bog i moralne vrijednosti bile su ono za što su ljudi ovoga kraja davali svoje živote. Mi se danas sjećamo i molimo za sve one koji su život dali da ne zaboravimo te vrijednosti: Boga koji je činio i čini temelj našega sveukupnog života, obitelji u kojima su se rađala nova stvorenja i koja su u roditeljskoj kući bila oplemenjena vjerom, ljubavlju, poštivanjem svoga i tuđega, hrabrošću i ponosom u toleranciji i poštivanju drugih.
Zato Vas, draga braćo i sestre, pozivam danas na ovome mjestu: ostanimo vjerni našim precima, njihovoj vjeri u Boga, njihovoj hrabrosti, njihovu ponosu i poštenju. Učinimo svako sa svoje strane i nemojmo dopustiti da ovaj lijepi kraj ostane prazan i pust, jer kako sada stvari stoje to nam se neminovno piše. Nemojmo zaboraviti ovaj kraj i one za koje danas molimo i kojih se sjećamo, koji su ovdje dali svoje živote. Na pamet mi padaju riječi koje su molili judejski prognanici u Babilonu a koje se nalaze u Ps 137. „Neka mi se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Neka mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako se stavim Jeruzaleme vrh svake radosti svoje. I mi bi se češće trebali sjećati riječi ovoga psalma: Neka se i nama ruka osuši, neka se i nama jezik za nepce prilijepi, ako ikada zaboravimo ovaj kraj i ljude koji su u njemu živjeli i za njega umirali, ako zaboravimo njihovu žrtvu, njihovu tragediju i nesreću onih koji su ostali ovdje živjeti. Vrijednosti ovih ljudi ne smiju s njima umrijeti. Njihov duh kao duh ljubavi prema svome kraju, prema obiteljima, narodu i vjeri i Bogu morao bi živjeti u svima nama. Neka i nama danas to bude zakletva na ovome mjestu s jedne strane mržnje, osvete i ideologije, a s druge ljubavi prema Bogu, narodu i vjeri.
Poslije mise je upriličeno polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomen obilježju poginulim braniteljima u groblju u Kraljevoj Sutjesci te je izmoljeno zajedničko opijelo za sve poginule branitelje i civilne žrtve rata.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine!